Istorija vjenčanice

Većina svadbenih običaja porijeklo vodi iz Starog Rima, pa je tako poznato da prsten na četvrtom prstu lijeve ruke simboliše vjeridbu. Izvori svijedoče da je mlada bijelu haljinu na vjenčanju nosila u čast Himena, boga svadbe i nevinosti. Providan veo i vjenac od cvijeća je nosila na glavi. Na sebi je imala haljinu od bele tkanine, a oko struka “Herkulov” čvor, ne bi li otjerala zle duhove od sebe i svog braka. 

Srednjovjekovna venčanja koja su se ugovarala među plemstvom su češće sklapana iz političkih razloga nego iz ljubavi. Mlada je bila ogledalo porodičnog statusa i standarda, izbor svile i svake druge tkanine na njoj bio je odraz imućnosti mladine porodice. One koje su pripadale nižoj klasi, nosile su haljine u zelenoj i plavoj boji. Za njih je vjenčanje predstavljalo bitan događaj za koji su se oblačile onako kako im je budžet dozvoljavao, ali su u svakom pogledu težile da oponašaju vjenčanja kakva je organizovalo plemstvo.

Početkom četrnaestog vijeka izrađuje se venčanica protkana na grudima ili na leđima, sa dugim uskim rukavima i dubokim prorezom spreda koji bi otkrivao haljinu koja je išla do tijela. Ove vjenčanice su se izrađivale od svile i bile bi ukrašene zlatnim pojasom na kojem se isticalo drago kamenje. Mlada je nosila prsten kao simbol vječne ljubavi, broš kao odraz nevinosti i vijenac od cvijeća na kosi.

Poznato je da je princeza Filipa (Phillipa), kćerka Henrija IV nosila tuniku i mantil od belog satena na svom venčanju 1406. godine. Bohemijska kraljica Elizabeta (Elizabeth) se udala 1613. godine, a na njenom vjenčanju djeveruše su nosile haljine u bijeloj i srebrnoj boji ukrašene čipkom. Jedna od najljepših vjenčanica svih vremena je svakako ona koju je kraljica Viktorija (Victoria) nosila 1840. kada se udavala za princa Alberta (Albert).

U periodu od 1837.  do 1901. pored belih vjenčanica izrađivale su se i one u krem i ivory-nijansi. Ove toalete su bile jednostavnog dizajna i odgovarale su svakoj figuri. Često je veo bio najvažniji detalj. Kao takvom, poklanjala mu se posebna pažnja i svaka mlada je želela da njen veo bude jedinstven. Kako je plava boja bila simbol čistote, mnoge žene su svoje toalete nosile u ovoj boji.

Veliki broj žena nije mogao sebi da priušti glamuroznu bijelu toaletu, koju nakon vjenčanja neće više nositi zbog ekstravagantnog dizajna koji ne predstavlja prikladnu odjevnu kombinaciju za jedan običan dan. Iz ovog razloga, dame su birale haljine jednostavnog kroja u svijetloplavoj ili svijetlozelenoj nijansi, a bilo je slučajeva kada su mlade nosile crnu haljinu – ukoliko bi se udavale za udovca.

Industrijska revolucija je svoj pečat ostavila i na istoriji mode. Uskoro su cijene venčanica prilično opale, a nova cijena je bila više nego pristupačna za sve klase. Godine 1890. prihvaćeno je da vjenčana haljina bude bijela.

Početak dvadesetog vijeka donosi promjene u dizajnu vjenčanice. Izrađuju se haljine ukrašene čipkom i biserima. Veliki uticaj na modu ostavlja holivudski glamur i kreacije koje su filmske dive nosile na velikom platnu. Želeći da imaju haljinu “kao iz filma”, mnoge mlade su svoju vjenčanicu nakon svadbe bojile omiljenom bojom zadržavajući samo okovratnik i dugmad bijelim.

U dvadesetim godinama izrađuju se vjenčanice do koljena, koje je svojevremeno Coco Chanel uvrstila u svoje kolekcije haljina za vjenčanje. Na ovakve toalete obično je išao dugačak veo, po pravilu: što je haljina kraća, to je veo bio duži. U tridesetim godinama kriza je uzela maha i žene su bile primorane da za svoje vjenčanje umjesto vjenčanice obuku svoju najbolju haljinu. Bitan detalj ovog svečanog outfita je bila tijara.

 

Kada govorimo o istoriji vjenčanice, ne možemo da ne pomenemo haljinu koju je holivudska diva Grace Kelly nosila na svom vjenčanju. Vjenčanica je bila djelo Helen Rose, poznate američke dizajnerke. Ona je haljinu pripremala punih šest nedelja. Njena svilena vjenčanica pokrenula je potpuno novi trend, koji se zadržao do danas. Gornji dio haljine, koji je pokrivao i vrat mlade, davao je uzvišen, kraljevski izgled. Veo je bio ukrašen sitnim vezom ručne izrade i hiljadama sitnih bisera. U ciframa, haljina se može opisati ovako: 125 metara svile, 40 metara skupocjene čipke iz Valensije i hiljade malih bisera.

Svoj pečat u ovoj priči ostavlja i vjenčanica princeze Dajane. Njena haljina, koju je nosila na svom vjenčanju 1982. godine je sinonim za raskoš. Inspirisana viktorijanskim stilom, izrađena od teške svile uz jedinstvene detalje – vjenčanica princeze ostaje jedna od najzapamćenijih u istoriji.

Danas su mladama dostupne vjenčanice najrazličitijih stilova i boja, napravljene od kvalitetnih i manje kvalitetnih materijala. Suvišno je isticati popularnost poznatih dizajnera kojima je kreiranje vjenčanica posao i strast. Bile one izrađene “po poslednjoj modi”, ili pak vintage – vjenčanice zauzimaju posebno mjesto u mašti svake djevojčice i životu svake mlade. Zablistajte na svom vjenčanju u haljini koja će u potpunosti oslikavati vaš senzibilitet i stil.

Mili S.